Ima li naroda bez kulture?

Politički eksperti trvde da ako želite vječno da vladate treba državu da izolujete. Dakle, zabraniti izlazak iz zemlje bez obzira na razlog, storgo kontrolisati ulazak stranaca i dobijate ostrvo na kontinentu. Naši diktatori su malo malo gluplji a definitivno mnogo manje abiciozniji što je naša sreća. O gologoti Sjeverno-korejskog naroda mogu samo da naslućujem dok o našoj gologoti mogu vrlo jasno da govorim. Naše vođe nemaju neke dalekosežnije ideje, ipak su to lijeni evropljani koji se pouzdano oslanjaju na sumnjive činjenice izvitoperene prošlosti, tradiciju, narodne vrijednosti. Njima ne smetaju granice, može kod nas da uđe i izađe ko god hoće, kada mu se hoće i uz vrlo povoljnu cijenu ako zatreba bilo koji dokument da se sredi, samo da je klijent zadovoljan. Tu posvećenost klijentu prestaje, kada si ušao snalazi se, nema uputsva za korišćenje. Strategija naših vođa je tako zadivljujuće samoodrživa. Evo kako radi taj naš perpetum mobile.

Vođe uvijek potječu iz naroda, logično, ako se poslužim indukcijom biće da ako su vođe lijene i vođe potječu iz naroda onda je i narod lijen. Oni malo manje lijeni među nama će uložiti neki napor da spoznaju svijet izvan granica ove naše državice čija polovina stanovništva se moli da za njenu potpunu propast, za brisanje Bosne i Hercegovine. Zaista suludo, dok većina separatista želi stvaranje nove države gdje će vladati njihova pravila i kultura, ovi naši žele da razruše zemlju u krvi stvorenu da bi je pripojili nekoj većoj zemlji u kojoj se mogu biti samo neka provincija, zaostali dio zemlje koji će slušati diktat centrale tj. maćehe zemlje. Obje maćahe se drže po strani prema ovim aspiracijama, u fazonu: “Ako nam se toliko želite prilijepiti, predati vaše resurse, ljude, imovinu a pri tome mi ništa ne trebamo da radimo, vi ćete obaviti sav prljav posao, pa što da ne. Javite se kada završite sa rušenjem sadašnje države pa ćemo vas nekako ugurati u naš katastar.”

Elem, neki će skontati da je svijet i normalno mnogo raznovrsnije od onoga što mu se nudi u neposrednoj okolini. Neki će reći da ima bolje ali se dobro snalaze ovdje gdje su, progutaće ih korumpirana (ne mislim na novac) masa. Drugi će se okušati u nekom nepoznatom normalnom. Tim drugima će nedostajati naše kafe, sunce, smokve ali kada vide da nema redova, da se dogovoreno poštuje, da je dovoljno pomenuti zakon da bi se ostvarilo pravo (bez suda) i oni će se korumpirati i ostaviti na cijedilu svoje manje vrijedne drugare u entitentskom normalnom.

Već sad mi nije dobro od gore navedene šizofrenije. Kada samo već kod šizofrenije još jedan logički zaključak. Ako je narod luckast, a jeste, i ako narod bira one iz svojih redova onda će uvijek birati luckastog vođu. Takav vođa je onaj koji nije zreo kao jedinka, koji nema mentalnu snagu, koju svoju snagu očituje fizičkom silom, verbalnim ili fizičkim napadima, izbjegava konkretne odgovore, radi pozorište na javnim događajima, predstavlja se kao arambaša, pa znate već, sve što danas vidte u narodnoj skupštini. Šta će nama neko ko je smiren, koji ćuti dok drugi govori, koji ne vrši lične napade, neko ko priča o optimalnom poreskom sistemu, jasnom ekonomskom i razvojnom pravcu koji entitet zajedno sa državom želi da slijedi, koji ne mrzi, koji se osjeća kao Bosanac ili Hercegovac, koji ne misli da da je jedan narod bolji od drugog, koji vidi svjetske tendecije saradnje i razvoja. Zašta će nama takav terorista koji bi priznanjem ravnopravosti svih naših naroda umanjio vrijednost i ljepotu našeg pisama i religije. Fuj, gnušajmo se svega što je dostojno 21.vijeka uzmimo sjekire, vratimo se u sojenice i lovimo zečeve.

Nema tradicije ako nema naroda a naroda koji nema kulturu neće biti. Shvatamo li mi da dok su neki ljudi koji se nazivaju narodom sebi dizali najveličanstvenija pozorišta, operske dovrane, muzeje maksimum za šta smo se mi izborili je da neka nebitna privatna televizija ima digitalninai signal po cijelom entitetu? Sve što ta televizija ima da ponudi su sapunice, kič muzičke magazine i jednostrane političke nazore. Ljudi koji se ne bore za više kulturno-umjetnočkog TV programa, za bogatiju kulturnu scenu, za svoju kinematografiju, za nove generacije pisaca, pjesnika, slikara sebe ne mogu nazvati narodom, to je samo gomila. Ali o tome ćemo misliti prekosutra sada je vrijeme za novu epizodu omiljene sapunice na omiljenoj privatnoj TV.