Bosansko bajanstvo (2. spis)— mističke promisli i moralno-filozofski kodeks za duh, razum i tijelo

باسم الله الرحمن الرحيم

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog

Šapat voljene me pokreće. To je ujedno i logos istinske pripadnosti sebi. Pripadnosti otuđene od materijalnog i prihvaćenog, a izjednačenje sa ustrajnošću za općoj prijemčivosti i staležnoj imućnosti.

Halid ibn Walid kazao je pred svoju smrt: “Neka ne zaspu oči kukavica.”

Kukavičluk je jedan od vrhdušmana niže duše. To je piskava zvijer koja se grebe od duh i istrajnost. U istrajnosti optočenoj haosom koja se oslobađa od straha pronalazim lijek i moć nad kukavičlukom. On nestaje i tinja, ali je uvijek moguće da se iznova pojavi u svom novom obliku.

Neprijatelji niže duše se iznova javljaju kao što se godišnja doba sudbonosno zanose u vjetru, mirisima, osjećajima i općem stanju svijeta.

Godišnje doba oštre zime unutrašnjeg svemira su udari straha i slutnje.

Godišnje doba žege i ljetnje nesnosivosti unutrašnjeg svemira uslijed topline su udari iznemoglosti, ljenosti i prekomjerne gnjevi.

Godišnje doba proljetnog razaranja i prigušenosti u unutrašnjem svijetu su udari društvenog pritiska i prekomjerne brige o budućnosti.

Godišnje doba jesenje razorive čežnje i otapanja volje za životom u unutrašnjem svijetu su udari patnje, beznađa i boli.

Vrhovno sredstvo protiv cikličnosti zlokobnih godišnjih doba unutrašnjosti je strpljenje, ili istrajnost u haosu pod nadzorom uma i razuma. Strpljenje preokreće sudbu zlokobnih godišnjih doba u sudbu vrsnih godišnjih doba. Istrajnost u haosu preuobličava godišnja doba srca i duše u vremenske faze hitroga života. Hitri život podrazumijeva ubrzana stanja životnog iskustva pomoću kojeg se odstranjuje strah od budućnosti.

To prvobitno podrazumijeva vrhovna iskustva čitavog života u kraćim vremenskim intervalima.

Potom podrazumijeva iskustva životnih razdoblja u kraćim vremenskim intervalima.

Podrazumijeva i jednodnevnu promjenu osjećaja i stanja koja se odnose na sveukupno životno iskustvo od prošlosti pa do danas.

Potom čitavo životno iskustvo kakvo jeste u današnjosti.

Potom čitavo životno iskustvo kakvo može biti od današnjosti pa do smrti što je u poljima nevidljivog svijeta. Kada se ova pojava hitrog života odvije u duhu i duši onda je moguće i da se prošlost i današnjost preslikavaju na budućnost, ili da se utapaju u njoj ili da se ravnaju sa njom, ili da je prevazilaze pa postaju gorkom ili slatkom sudbom, ili mješavinom oboje.

Ukoliko je sudba gorka onda je rješenje za patnju odvažnost nasuprot uslovima. Ukoliko je sudba slatka onda je rješenje za užitak istrajnost u radu nasuprot uslovima.

Ukoliko je sudba oboje onda je rješenje ovisno o tome što čovjek traži kao svoje trenutačno ili trajno stanje, što pospješuje istrajnost u radu.

Djelotvorno je da čovjek koji se nađe u gorkom ili gorko-slatkom sudbonosnom ishodu ulazi u stanje istrajnoga haosa gdje je ogrnut haosom kao sredstvom protiv sopstvene tmine, čime tmina postaje njegovim sredstvom, a ne on sredstvo tmine.

Načelom reda čovjek umije da vlada nad promjenjivim godišnjim dobima duše. Ovo je druga strana dvojakog bajanskoga puta. Istiniti bajan (invictus— pobjednik) svoje duše je sposoban i da stegom vlada nad godišnjim dobima duha.

S tim, zlokobno ljeto pod vlašću reda, upravom razuma i duha podrazumijeva i ostvarenje stanja umjerene doslijednosti u djelovanu.

Pod vlašću reda zlokobno proljeće duha i duše postaje sredstvo za razvoj duha i razuma, te se opire doslijednim odnosno kontinuiranim napadima niže duše i đavoljskoga sužnja.

Opirući se najmanjim ubodima duševne slabosti, razvija se otpornost na đavoljski pad. To je propast u samome sebi, iz kojeg se razumom izvlači Josip/Jusuf duše kojeg su napustila braća (odnosno vrline). To je unutarnje tumačenje jedne od Kur’anskih priča, s tim da su vanjski i doslovni opisi Jusufa a.s istiniti. Time bajanstvo prihvata vanjske i unutarnje stvarnosti, jer je to sasvim prirodan i ljudski pristup svijetu.

Pod vlašću reda zlokobna jesen duha i duše postaje kreativnom snagom koja se ishodi pjesmama (dakle poezijom), književnošću, pisanjem, promislima, ogledima i blagostanjem u Božijoj nezaustavljivoj milosti.

Pod vlašću reda zlokobna zima je pronalazak manjeg utočišta u sebi, koje je pospješeno pronalaskom utočišta u Svevišnjem Bogu. Kada je zaštićen Božijom moću, uslijed oslanjanja (al-tawakkul) na Njega, bosanski bajan postaje zaštićen u samome sebi.

Zima duše se najviše odnosi na razaranje ljudskog duha neprolaznim đavolskim i duševnim napadima straha, beznađa i rastresenosti. Uz oslanjanje na Boga ova stanja nestaju i iščezavaju kao što u okriljima zlokobne jeseni iščezava lišće sa stabala iskušenja.

Unutarnji Adam hrli prema grijehu jer mu đavoljska prostranstva predstavljaju obećanje vječnosti i vlasti koja ne iščezava. Kada unutarnji Adam sa svojom parnicom Evom pada iz edenskoga vrta sveobuhvatnoga manifesta Božije milosti čiji je izuzetak zapravo blagodat pada u nepoznanicu, onda se uzdiže pokajnik koji traga za Bogom kroz povratak od nižeg sebe prema Bogu, što ishodi povratkom duha u okrilje razuma, i povratkom razuma u upravu nad jedrima što plove brodom štićenosti nad okeanom straha i žalosti.

“… Nema straha nad njima, niti oni tuguju.”

لا خوف عليهم و لا هم يحزنون

(Sura al-Baqara 2:38)

Brod štićenosti je tvorevina uređene uprave nad sva četiri godišnja doba čovjekove niže duše. To je njegovo ishodište pospješeno visnim vrlinama koje stoje u neposrednom odnosu sa manifestom razumnog i duhovnog reda u čovjekovom biću.

Visne vrline jesu: Oslanjanje na Boga, ljubav prema Bogu, svijest o Bogu, sjećanje na Boga, pokajanje Bogu, sreća u Božijoj pomoći, zadovoljstvo Bogom i ishod Božijeg zadovoljstva robom.

Red i haos kao odnos nebeskog i zemaljskog

Niti su red i haos jednaki sa dvojakošću dobrote i zla, niti su oni sami po sebi dobro ili zlo, iako red duše ishodi dobrotom, osim kada je prekomjeran pa ishodi fanatizmom i pretjerivanjem.

Ishodi pretjeranog usredotočenja na red:

Poznata su ishodišta pretjerivanja redom i u tjelesnom smislu:

Prekomjerna potreba za tjelesnim ponavljanjima (pretjerano ponavljanje radnji, pretjerano gađenje, pretjerano sustezanje od nepoznanice, strah od promjene, pretjerano usavršavanje molitvenih rituala, pretjerano pisanje i pretjerano tjelesno i pretjerano prostorno usavršavanje)

Prekomjerna potreba za duševnim ponavljanjima (pretjerano ponavljanje umnog djelovanja, pretjerano gađenje od pokreta, pogleda, kultura, umnih stanja i slično, pretjerano sustezanje od nepoznanice duhovnog iskustva, strah od promjene dugotrajnih stanja, pretjerano usavršavanje izgovora, promisli i namjere pri molitvenom ritualu, pretjerano sustezanje od pisanja, i pretjerano sustezanja od haotične sprovedbe tjelesne vježbe, te pretjerano poslaganje duševnih prostranstava)

Lijek za ova stanja je ponor u haos. Ponor u nepoznanicu, ponor u griješnost i ponor u nesigurnost.

Nekim ljudima je potrebna stručna osoba koja poznaje ove oblike duševnih problema, što su rezultati prekomjernih opsjednutosti aspektima reda.

U društvenom smislu kroz pogled na različite kulture

Kao što već spomenuh u prvome spisu bajanstva, zlokobno ishodište reda je fanatizam, opsesija vladanja drugima i postavljanja stvari na svoje mjesto bez da se uzme u obzir sposobnost i potreba osoba, predmeta, skupina i naroda da stvore razdor u poznatome uređenju društvene i podsvjesne društvene stvarnosti.

Niti je život u skladu sa društvom, niti život suprotstavljen istome savršen, već su oba neophodni za opstanak zdravoga društva.

U svakome redu neka se pronađe iskra haosa, i u svakome haosu kandilja reda.

Poviješću su poznate ličnosti i skupine ljudi koje su upražnjavale prekomjerne stepene potrebe za redom poput fašista i nacista, licemjernih križara evropskog mračnog doba i fanatičnih inkvizitora islamske mihne (razdoblja kada nam se prethodnici zavadiše oko (ne)stvorenosti Kur’ana).

Božiji govor Kur’an je nestvoren i vječan jer su njegova značenja vječna u Božijem svojstvu Govora. Stvarajući činove pisanja, učenja, prenošenja , glasova i zvukova Bog stvara znakove (ajete) koji upućuju na Njegov vječni govor, što je vječno svojstvo među ostalim svojstvima Njegovog Bića.

Bješe to mu’teziliti (razumnici) islamske vjeroispovijesti slični epohalnim racionalistima 16. vijeka u Evropi i kršćanstvu što proganjaše ljude što su potvrdili da je Božiji govor vječan, a ne stvoren.

Bješe to qadirije (sudbonosnici) islamske vjeroispovijesti slični epohalnim krišćanskim inkvizitorima i križarima koji proganjaše ljude što potvrdiše slobodu čovjekove volje na određenom i nedokučivom stepenu.

“Sustegnite se od razgovora o Kadru (sudbi), jer je to uništilo narode prije vas.”

Bješe to cionisti našega doba koji nameću red pod okriljem cionizma što uništavaju duh ljudske raznolikosti iskaljujući svoju gnjev nad Palestincima muslimanima što su živjeli stoljećima u blagoslovljenoj zemlji Masline zajedno sa hebrejima i krišćanima.

“Časni i vjekoviti! Palestinci naši pošteni!

Vrsnici reda i haosa, miroljubni i prepametni!

Istrajni i nepobjedivi, bajani poroda ljudskoga

Blagoslovljena vaša bitka, i vaš otpor

Izdajnicima svega ljudskoga!”

Amen.