Nastavak početka

slagalica života

U zadnje vrijeme došlo je dosta novine, životne vrline. Dozvolila sam sebi da mislim, ali ništa više. Ono što je vrijedno, do mene, uradići, završiću. Sve drugo je van mene. Opet se vratio ljepši život. Iskreniji, Otvoreniji. Plačem skoro svaki dan, od sreće, pa od tuge i želje. Tješim se da će se sve složiti, jer znam da hoće. Samo sam nestrpljiva.

Pisala bih o svemu, ali težim pravilu i redosljedu. Postoji subjektivna hronologija, a za drugog je drugo. Istaknuta je ženska stvaralačka karakteristika sa dozom haosa i nekog svojsvtenog reda. Te uz pokušaja hronologije, dolazim do ove forme djela, koji će samo nekima prioniti duši.

Svi imaju hronološki slijed, bio očigledan illi ne. Te ja nastojim da kod mene bude manje primjetan, ali dovoljno prisutan i razumljiv.

Čitajući svoje zapise srećnih trenutaka uviđam ljepotu romana, klasičnih djela i lakih pisanija, ispovijsti i avantura. Kao magija prijanja mi sreća i lakoća riječi napisanih i pročitanih.

Nova strana, novi dan.

Jasna mi je trenutna pozicija u životu. Barem vjerujem da znam šta mi je činjeti. Praviću sebi, drugima, neku hronologiju radi pokrepljivanja do sadašjeg nezadovooljstva sa zadovoljstvom i jasnoćom dosadašnjih dešavanja, akcija i inakcija.

Ova, 2023. godina je počela sa ljubalju i strašću. Prošla sam kroz, na prvi pogled, beskrajni period patnje i ničega. Radila sam što je očekivano za studenta, ali taj rad je meni opet predstavio ništa u vremenu i prostoru. Zaglavila sam se bila u nekom među prostoru, kada znam za važnost akcije, ali je ne započinjem. Početa godina, nije krenula sa numeričkim početkom, već sa emotivnim i djelotovornim stanjem. Bilo je i prije ovih faktora, ali sada su mi svi jasni, pred mojim očima, vidim ih i znam kako da se vodim njima.

Uvidjela sam da je mala razlika između intuicije i impulsa u trenutku donošenja neke odluke. Javljaju se skoro istovremeno, bilo prva pa druga i obrnuto. Intuicija je ona koja ispituje odluku i čisto i jasno zna da li je nešto dobro za nas ili ne. Impuls se buni i srlja u akciju, sa opravdanjem da svako iskustvo je korisno i da sve treba probati upravo sad. Impuls ne čeka i nema strpljenja, dok intuicija u pravom trenutku reaguje i reguliše impulse. Naravno takav sistem funkcioniše kada je pojedinac svjestan sebe, dovoljno dobro razumije sebe i ima jasne namjere u svom djelanju.

Ne bih ni sebe, a ni druge da zavaravam. Nakon hiljadu i jednu radnju sprovedenu impulsom opet pravim još odstupanja i greški. Volim da griješim, ali nekad po cijenu koja mi nije mila. Sve je to ljudsko. Padam pod ruke iskušenja i odustajanja. Pada mi karakter i fokus rada. Ali znam da je i to kratko, te se odmah vraćem na svoju stazu. Nema odustajanja. Kako Jordan Peterson kaže, traćenje potencijala je moralni i etički grijeh.

Povremeno bježim od toga, krijem se od svrhe, suštine i istine za koju živim. Nekada dođu dani kada sam slaba na impulse, na inat i neki stereotip grijeha. Dozvolim sebi da uplivam u začarano more, pića, “poljubaca”, samo da se sjetim da još uvijek ljubavi ima i da mi se vrati, ono čemu težim, pred oči. Elaborat o ovome je velik, manje više sačinjen od cijelog mog života i svog mog rada i dešavanja kao bića. Kada bih podjednostavila dosadašnje događaje djelovalo bi nekome prosto i manje vrijedno od ličnog problema, što je sasvim na mjestu. Samo što ja ne želim da izopštim lični doživljaj, emociju svega moga i onog manjeg i višeg značaja, jer sve čini mene kao cjelu takvom kakva jesam.

Znala sam od starta da je moje polazište od mene same, od mog viđenja, razumijevanja, ka drugima, o drugima. Tu počinjem nastavak mog istraživanja životnih situacija, ljepota, patnji i svega nemilosrdnog, subjektivnog, koje koričim sa našim zajedničkim objektivnim iskutsvom.

Učit korz primjer drugih, kao znak čuvanja sebe i ne srljanja u nezogde i opasnosti. Ja sa ovom stavkom imam veliki sukob. Neke stvari su mi prisne kroz teorijsko učenje i sasvim su primjenljive, tok ostatak je kao prašina, dim. Beskoristan. Govori nam kako nešto da radimo, ili ne radimo. Ograničava naš um i kreativu sa pravilima tuđeg iskustva. Naravno, kao što prije rekoh, za neke situacije je to veoma dobra stvar i pametno je slušat tada savjete drugih. Samo što ja ne bi bila ja, ako ne bi barem djelimično porbala da ubacim nogu u tu “opasnost” i rizik.

Do sada jesam izvlačila slične objektivne zaključke o lekcijama drugih. Samo što opet nije isto. Nikada neće biti isto, zato i volim da sama isprobam teoriju i sama doživim praktični dio nje. Takve podvige i avanture su se najviše odnosile na mentalno i psihičko zdravlje, razni principi, tehnike i pristupi. Interesovala bih se za različite tipove ličnosti u jednom aspektu, ali naravno u drugom to je neki repetativni patern koji je tekao, sve dok ni sama nisam dokučila svoje greške u pristupu cijele te tematike. Ne bih rekla ni da sam sad dobra na tom polju, ali sam više od polovine sebi uspjela da razjansim i da rasčistim kada je u pitanju moje ponašanje, moja očekivanja i želje. Možda u nekoj skoro budućnosti to i provjerim, pa se vratim sa odogovrom. Možda i novim problemom.

Uvijek je to možda, što nas, mene tjera dalje.