Ruptura patelarnog ligamenta — iskustvo

S obzirom da se na internetu ne nalazi previše informacija o procesu oporavka potpune rupture patelarnog ligamenta, kroz ovaj članak želim podijeliti korisne informacije i svoje iskustvo s oporavkom ove ozljede.

Ozljeda

Prije svega, ukoliko ste doživjeli ovakvu ozljedu, korisno je poznavati anatomiju i mehanizam koljena kako bi mogli što bolje procijeniti stanje koljena tijekom oporavka.

Koljeno je zglob koji se sastoji od nekoliko glavnih ligamenata: kolateralni ligamenti (LCL i MCL) koji povezuju femur (bedrena kost) s tibijom (potkoljenicom) s obje strane koljena, prednjeg i stražnjeg križnog ligamenta (PCL i ACL) koji povezuju femur s tibijom u središtu koljena, te patelarnog ligamenta koji povezuje patelu (čašicu) s tibijom. Ovi ligamenti igraju ključnu ulogu u stabilizaciji i podršci koljena tijekom kretanja.

Potpuna ruptura patelarnog ligamenta je ozljeda koljena koja se javlja kada se patelarni ligament koji povezuje patelu s tibijom potpuno pokida. Ova ozljeda obično nastaje uslijed pada na koljeno, direktnog udarca ili prenaglog trzaja noge. Simptomi potpune rupture patelarnog ligamenta uključuju oštru bol u koljenu, oteklina, nemogućnost savijanja koljena i nemogućnost hodanja.

Uz operativni zahvat i rehabilitaciju, većina ljudi se potpuno oporavi od ove ozljede.

Bolnica

Potpuna ruptura patelarnog ligamenta zahtijeva hitnu intervenciju.

Nakon prijema na hitnoj obavlja se pregled i dijagnostičke pretrage koje obuhvaćaju rendgen, ultrazvuk, vađenje krvi i EKG srca. Isto tako ozlijeđena noga imobilizira se putem longete.

Cijeli proces od prijema pa do smještaja na odjel traje nekoliko sati.

Nakon smještaja na odjel slijedi operacija. Operacija se obično čeka 1–3 dana, ovisno o dostupnosti liječničkog osoblja.

Prije operacije, bitno je upoznati se s mogućim vrstama anestezije:

• Opća anestezija — potpuno uspavljivanje
• Spinalna anestezija — regionalna anestezija, anestetik se daje injekcijom u donji dio kralježnice, a tijekom operacije pacijent je budan

Izbor anestezije je ovisi o procjeni doktora i preferencama osobe.

U mojem slučaju to je bila spinalna anestezija, ali s trenutne točke gledišta opća anestezija bila bi bolji izbor iz više razloga:

• Spinalna anestezija nije bila uspješna, a operacija je odrađena pod općom anestezijom
• Operacija pod spinalnom anestezijom je stresnija
• U mojem slučaju nije bilo negativnih nuspojava opće anestezije

Odmah nakon operacije postavlja se dren radi sprječavanje nakupljanja tekućine u koljenu i ortoza koja služi za imobilizaciju noge.

Prvi dan nakon operacije se vadi dren, a potom slijedi i vertikalizacija što znači da uz pomoć fizioterapeuta pacijent ustaje u vertikalni položaj i uči hodanje štakama. Nakon toga, započinje oporavak koljena kroz korištenje CPM (Continuous passive motion) uređaja koji automatizirano izvodi ekstenziju i fleksiju 20-ak minuta dnevno.

Pacijent ostaje u bolnici sve dok stanje pacijenta ne bude dovoljno stabilno. U slučaju da nema nikakvih komplikacija radi se o 2–3 dana.

Tromboprofilaksa

Tijekom prvih tjedana nakon operacije kretanje ozlijeđene osobe je ograničeno što povećava rizik od stvaranja krvnih ugrušaka.

Kako bi se izbjeglo stvaranje krvnih ugrušaka i dodatnih komplikacija, provodi se tromboprofilaksa u obliku tableta ili injekcija koje služe za razrjeđivanje krvi.

• Tablete — prednost je lakša konzumacija, ali ima nedostatak što djeluju tek naknadno.
• Injekcije — nedostatak je neugodnija konzumacija, ali prednost je što djeluju instantno.

To znači da ako dođe do drugih komplikacija u tijelu koje zahtijevaju brzi zahvat, može se stvoriti problem s obilnim krvarenjem ako je osoba koristila tablete.

Ukoliko nema nikakvih komplikacija, tromboprofilaksa se obično provodi u periodu od 1 mjesec od operacije.

Šavovi

Nakon operacije potrebno je voditi brigu o šavovima na koljenu kako nebi došlo do infekcije i stvaranje novih komplikacija.

Održavanje rane obavlja se svaki 2 dan u obliku dezinfekcije rane i promjene gaze koja se stavlja na ranu. U kasnijim danima, ukoliko je sve u redu, koristiti se samo flaster na rani.

Ukoliko nema nikakvih komplikacija, šavovi se obično vade 14. dan nakon operacije.

Oporavak

Uspjeh oporavka najviše ovisi o uloženom vremenu i trudu (i novca 😀).

Također, proces oporavka može se razlikovati od osobe do osobe ovisno o godinama, fizičkoj spremi osobe i drugim faktorima.

Nakon operacije poradi zacjeljivanja ozljede i neaktivnosti mišića dolazi do stvaranja otekline i atrofije mišića. Iz tog razloga, važno je fokusirati se na dvije stvari tijekom oporavka:

• Opseg pokreta

Imobilizacija noge i oteklina utječe na gubitak fleksije i ekstenzije u samom koljenu te je iz tog razloga bitno posebni dio vježbi podrediti vraćanju opsegu pokreta koljena. Zdravo koljeno ima fleksiju u iznosu >120° i ekstenziju od otprilike 0°, a ovisno o fazi oporavka postoje različite vrste vježbi koje se mogu raditi.

• Mišićna masa

Drugi dio vježbi trebalo bi podrediti razvijanju mišićne mase atrofirane noge. Mišićna masa omogućava stabilnost i normalno funkcioniranje koljena, a u konačnici i normalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti te bavljenje sportom.

Oporavak se može odraditi samostalno uz istraživanje na internetu ili uz fizikalne terapije.

Fizikalne terapije

Preporuka je odraditi oporavak uz fizikalne terapije.

Fizioterapeut koristi uređaje za oporavak, zadaje vježbe prilagođene težine i osigurava ispravnu formu tijekom vježbanja. Isto tako uz fizioterapeuta dobivate osjećaj sigurnosti budući da ste pod nadzorom osobe koja se već više puta susrela s istom ozljedom.

S fizikalnim terapijama idealno bi bilo krenuti što ranije (otprilike 2–4 tjedan) pa minimalno sve dok se ne vrati potpuni opseg pokreta noge (otprilike 6–8 tjedana). Imajte na umu da se na prvi termin fizikalnih terapija obično čeka i do dva tjedna pa bi bilo dobro rezervirati termin i prije nego što planirate početi s terapijama. U prosjeku jedna terapija traje 60 minuta, a po pitanju cijene možete računati 50€ po terapiji.

U početnoj fazi, fizikalne terapije baziraju se uglavnom na uređajima za magnetoterapiju i elektrostimulaciju te vrlo ograničenom setu jednostavnih vježbi s budući da da je noga imobilizirana. U kasnijoj fazi terapije se više baziraju na vježbama opsega pokreta i razvoju mišićne mase.

Ukoliko je budžet za fizikalne terapije ograničen, tretmani kao što su magnetoterapija i elektrostimulacija za oteklinu mogu se izbaciti iz terapije s obzirom da su to pseudoznanstvene metode.

Većina vježbi može se i samostalno odrađivati kod kuće stoga je moja preporuka ići na terapije svaki drugi dan, a preostale dane raditi vježbe samostalno kod kuće.

Proces oporavka

Primjer protokola za oporavak rupture patelarnog ligamenta nalazi se na sljedećem linku:

protokol.pdf

Tijekom oporavka, bitno je obratiti pažnju na nekoliko stvari:

• Posvetite pažnju hrani koju jedete. Kvalitetnom i raznolikom prehranom unosite hranjive tvari koje su bitne za zacjeljivanje ligamenata i oporavak mišića.
• Vježbanje mišića noge utječe i na poboljšanje funkcionalnosti koljena. Jednako je bitno raditi na opsegu pokreta i vježbe za jačanje mišiće ozlijeđene noge.
• Kroz vrijeme, napredak postaje sve sporiji. Idealno bi bilo biti korak ispred onoga što protokol propisuje ukoliko je moguće, to olakšava i ubrzava cijeli oporavak u kasnijim tjednima.
• U smanjenju oticanja i ublažavanju bolova može pomoći primjena leda. Oticanje koljena je normalna pojava u prvim tjednima i može se zadržati kroz dulji period.

Svaka osoba je individualna pa se tako i tijek oporavka razlikuje od osobe do osobe.

U nastavku je opisan moj oporavak koji je uglavnom pratio priloženi protokol:

0.–3. tjedan

• Ortoza zaključana na 0°, hod s objema štakama (opterećenje 5–10kg)
• Opseg pokreta: Pasivna ekstenzija i fleksija do 30°
• Vježbe: Quad sets, Ankle pumps

4. tjedan

• Ortoza zaključana na 40°, hod s objema štakama (opterećenje 15–20kg)
• Opseg pokreta: Pasivna ekstenzija i fleksija do 40°
• Vježbe: Quad sets, Ankle pumps

Tijekom 4 tjedna započinjem s fizikalnim terapijama u periodu od 2 tjedna

5. tjedan

• Ortoza zaključana na 60°, hod s objema štakama (opterećenje 50% težine)
• Opseg pokreta: Pasivna ekstenzija i aktivna fleksija do 60° stupnjeva
• Vježbe: Quad sets, Assisted straight leg raises, Heel slides

6. tjedan

• Ortoza zaključana na 90°, hod s jednom štakom
• Opseg pokreta: Aktivna ekstenzija i fleksija do 90° stupnjeva
• Vježbe: Quad sets, Assisted straight leg raises, Heel slides

7. tjedan

• Ortoza zaključana na 130°, hod bez štaka
• Opseg pokreta: Aktivna ekstenzija i fleksija do 130°* stupnjeva
• Vježbe: Quad sets, Straight leg raises, Heel slides

Krajem 7. tjedna, napredak je van okvira protokola. Umjesto ciljanih 130°, krajem tjedna fleksija je bila 90°.

8. tjedan

• Bez ortoze, hod bez štaka
• Opseg pokreta: Aktivna ekstenzija i fleksija do >130° stupnjeva,
• Vježbe: Quad sets, Straight leg raises, Heel slides

Krajem 8 tjedna, napredak je van okvira protokola. Umjesto ciljanih >130°, krajem tjedna fleksija je bila 100°.

3. i 4. mjesec

• Vježbanje u teretani bez utega
• Vožnja sobnog bicikla
• Hodanje

Tijekom 9. tjedna započinjem s fizikalnim terapijama u periodu od 3 tjedna, i krajem 3. mjeseca dolazi do povratka pune ekstenzije i fleksije koljena

5. i 6. mjesec

• Vježbanje u teretani s utezima
• Vožnja bicikla
• Lagano trčanje

6 mjeseci nakon ozljede

Ovisno o osobi i specifičnostima ozljede, predviđeni rok oporavka je od 6 do 12 mjeseci. S obzirom na moje iskustvo, 6 mjeseci nakon ozljede možete očekivati:

• Potpuna fleksija i ekstenzija koljena
• Manji i slabiji mišić ozlijeđene noge u odnosu na zdravu nogu
• Nelagodan osjećaj u koljenu tijekom normalnih aktivnosti
• Vježbanje u teretani fokusirano s manjim kilažama
• Vožnja bicikla i lagano trčanje
• Izbjegavanje sporta

Toplice

Fizikalne terapije mogu se odraditi i kroz stacionarnu rehabilitaciju u toplicama.

Otpustom iz bolnice obično se propisuje rehabilitacija u toplicama.

Neke od popularnijih toplica koje prihvaćaju pacijente preko HZZO-a su: Stubičke toplice, Krapinske toplice, Daruvarske toplice i Varaždinske toplice.

Ipak, rehabilitacija u toplicama ima i svoje nedostatke:

• Termin za toplice se dugo čeka, otprilike 6 tjedana
• Fizikalne terapije nisu potpuno individualne
• Veći dio dana tijekom rehabilitacije je prazan hod
• Korištenje bazena u toplicama je ograničeno
• Jednokrevetna soba se dodatno plaća

Moja procjena je bila kako ću se brže i lakše oporaviti uz bolničke fizikalne terapije pa sam odlučio preskočiti odlazak u toplice.

Toplice nisu nužne za uspješni oporavak, ali ukoliko si želite priuštiti toplice svakako nije loša opcija.

Zaključak

Proces oporavka potpune rupture paletarnog ligamenta je dug i zahtijeva strpljenje i upornost. Uz operativni zahvat i redovito vježbanje opsega pokreta i mišićne snage većina ljudi se oporavi od ove ozljede.

Ovaj članak sadrži subjektivna razmišljanja koja bi mogla biti korisna u tom procesu, no ne bi trebala zamijeniti individualiziranu procjenu i plan rehabilitacije od strane medicinskog stručnjaka.