Voda naša nasušna

Bio je vruć dan u Pragu. Volim toplotu, toplota me podsjeća da sam dio nečega većeg, ljepšeg, uzvišenijeg. Dio sam galaksije Mliječna staza, dio sam prekrasnog sunčevog sistema. Sunce, taj nukleus, ta sila koja prevazilazi ljudsko poimanje inteziteta. Do nas dopire samo čestica užarenog nam Sunca. I ta čestica je dovoljna da se podsjetim kako je lijepo biti živ, kao je lijepo imati dan i noć, kako u stvari imam sve što mi treba. Sve mi je dato, nikakva protuusluga se ne očekuje. Kako je lijepo biti čovjek. KO je čovjek ne znam, ali šta je čovjek je jasno. Čovjek je voda, ugljik, azot, kalcijum, fosfor. I planeta Zemlja je takođe voda, mi smo fluidni element galaksije. Ima li šta dragocijenije od vode, vode koja pere sve, od mrlje na košulji to duševih tegoba. Izađi iz neudobnih cipela, ograničavajuče odjeće, stani pod slap, osjeti vodu, osjeti kao sve odlazi, kao te doslovno hladi, osloba naelektrisanja, ubacuje svoje jone, čisti negativno polje.

Sjećam se kako sam jednom na putu za Banja Luku napravila pauzu da posjetim Krupu nad Vrbasom, kakav raj, na malo prostora sve što ti treba. Stajala sam na mostiću kod mlina par minuta. Slušala sam hučanje slapova, osjećala kapljica vode na obrazima, udisala zdravlje, gledala zelenilo. Momenti od kojih se i sada osjećam bolje, momenti koje prizivam u sjećanju kada želim da se riješim briga. Naš mozak, prije svega naše tijelo, pamti rijetke trenutke, kako one stresne, tužne, tako i one radosne, blažene. Pamtimo svaki detalj trakvih trenutaka zato jer su jedinstveni. Čine da osjetimo novi oblik poznatih emocija. Upravo taj spoj nazirućeg poznatog i iznenađujućeg neočekivanog čini da nam se takvi trenutci urežu u pamćenje, zauvijek mijenjajući neuroplastiku mozka.

Bez vode nema života, mi imamo život jer je više od polovine planete prekriveno fluidom. Mi jesmo planeta zato jer više od polovine našeg tijela takođe je fluid, slično sličnog privlači. No, ego je učinio da plavu planetu zovemo zemljom, da technologiju dovedemo do vrhunca, da budemo nikada predaniji humanitarnom radu. Samo ego može da veliča altruizam, nešto neodvojivo od ljuske prirode. Čim se nešto što je rudimentalna osobnina posmatranog veliča znači da je posmatrano degradiralo pretvorilo se u hibrid, izgubilo svoje izvorne osobine. Kao što su sada biljke otporne na bolesti na koje ranije nisu bile autoimune. Nuspojava je što ta genetska ispravka vuče neke druge genetske postavke pa ni plod nije bio što je nekada bio u nutritivnom smislu. Dakle, čuda smo napravili, svemir pohodimo, a još nismo napili žedne na planeti sa preko 70 posto vodene površine. Nismo, niti je u planu, izumili održivu tehnologiju prerade morske vode na pijaću. Za sada eneormne količine slatkih voda trošimo na proizvodnju stvari koje nam trabaju da bi smo pokazali da imamo, mi imamo, oni umiru od gladi, jes 1:0 ni za koga.

Ah, ovo je bio dug dan, koža mi se lijepi, voda je izvela toksine iz moga tijela koji su privukli čestice izduvnih gasova sa gradskog asfalta. Sve to čini da se osjećam teško. Vodaaaaaa, vodaaaa, vodaaaa, mnogo vode, treba mi jedno sveopšte hlađenje, KATARZA.