Trčimo za sise — vol. 3

Neke humanitarne utrke su jednostavno bolje od drugih!

Možemo li reći ili bolje, ima li potreba da se kaže da su neke humanitarne utrke bolje od drugih? Ja sam mišljenja da bez pardona to mogu reći, ali i potvrditi da na nekim humanitarnim utrka jednostavno ima te neka posebna vibre koja je čini posebnom. To mogu potvrditi i svi oni koju su ove nedjelje u Novskoj sudjelovali na humanitarnoj utrci “**Novska za nju!**” ili kako je svi u žargonu zovu — UTRKA ZA SISE.

Da odmah riješimo i to da nema tu nikakvih vrijeđanja. Utrka je s ciljem promicanja važnosti prevencije raka dojke te važnosti samopregleda dojki kao jedne od metoda prevencije nastanka raka dojke. Sva prikupljena sredstva su išla za rad Udruge žena oboljelih i liječenih od raka “Sve za nju” iz Zagreba.

Sada se sigurno pitate što je tako specijalno na ovoj utrci? Odgovor su dvije stvari — pozitiva i Lukovo!

Utrka se održava u sklopu proslave dana grada Novske, sv. Luke tako da je sve u veselom i prazničnom raspoloženju, a velika pozitiva je ono što osjetiš i vidiš na licima svih Novljana i gostiju tijekom utrke.

Iako je ove godine trebala biti već peta utrka, zbog korone se dvije godine nije održala pa je ovo onda bilo treće izdanje. Možda je u jednu ruku ovo neodržavanje bilo i pozitivno jer su se ljudi zaželjeli utrke pa je ove godine bio najveći broj prijavljenih sudionika. Nadam se naravno na će na sljedećem izdanju biti još veći broj jer Novska to zaslužuje.

Ruta kojom se trčalo je bila ista kao i 2019. godine. Na izbor je bilo dvije dužine — svaka nešto manje od 5k ili 10k. I dalje je na početku utrke bila ona uzbrdica koja je mnogima zadavala probleme. Naravno da nije baš lagano na početku imati uzbrdicu pa tako svaki krug. Petica je trčala dva kruga, dok je desetka morala otrčati četiri kruga. Nije problem, ali opet nije niti mačji kašalj.

Ne znam što je u nedjelju bilo u zraku, ali meni je bilo baš nekako lagano trčati te sam se jako dobro osjećao. Tijekom cijele utrke nisam skidao osmijeh s lica, a dva kruga su mi proletjela u trenu. Možda je malo razlog bio i u dobroj muzici. Meni je sve lakše kada si pjevam pa čak i na glas. Nije mi bitno što me i ostali čuju, bitno je da je nama više u glavi dobro. LOL

Uglavnom, poslije utrke je trebalo uhvatiti sve one koje dugo nisam vidio i sa svima barem malo porazgovarati te se prisjetiti nekih priča. A treba pohvaliti i bend Cry Babies koji su standardno u svome aranžmanu rasturili neke klasike i covere.

Dogodine svakako očekujem da opet trčim za sise po četvrti put!